Vidite prvi

hrvatska

Šef gubitaškog Uljanika: Dobio sam bonus, ali ne smijete znati koliko

Autor:Prvi.tv
Objava:13.9.2018. 9:47
Šef gubitaškog Uljanika: Dobio sam bonus, ali ne smijete znati koliko
Učitavanje medija preglednika ...

U sinošnjem Otvorenom na HTV-u gostovali su Samir Hadžić iz Stožera za obranu brodogradnje, predsjednik Uprave Uljanika Gianni Rossanda, Davor Huić iz Udruge poreznih obveznika 'Lipa', ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat (HDZ), župan Primorsko-goranske županije Zlatko Komadina (SDP) i župan Istarske županije (IDS) Valter Flego.

Rossanda je pokušao objasniti kako je i zašto došlo do gubitaka u Uljaniku. Tvrdi da nisu nesposobni.

Na kraju emisije Togonal ga je pitao je li dobio bonus za uspješno poslovanje, a Rossanda je odgovorio da nije: "Prošle godine nisam dobio bonus."

A pretprošle, nastavio je Togonal.

"Pretprošle? Nismo nikad imali bonus nego smo imali fiksni i varijabilni dio kakav imaju i radnici i otprilike u tim gabaritima je isplaćeno", rekao je Rossanda.

Koliko, smije li se znati?

"Ne smije se znati, to su zaštićeni podaci. Mjerodavni sve znaju", kazao je Rossanda ne želeći otkriti koliko je dobio.

Kako je došlo do tolikih gubitaka?

"Nismo u jednoj godini to sve izgubili. Nismo izgubili 100 milijuna po brodu nego je došlo do pomicanja rokova. Neki su brodovi došli na granicu iskakanja i išlo se s prijedlogom restrukturiranja u studenome 2011. Trebalo je otkazati dio brodova s manjom dodanom vrijednošću, ali dok smo došli do toga - nakupili su se gubici, imali smo saznanja i koji će biti gubici za vrijeme trajanja tog restrukturiranja, i u njega su ukalkulirani novi gubici", kazao je.

"Prema knjizi narudžbi 22 broda su se trebala graditi za tri i pol godine, to ispadne 6,2 broda godišnje u dva brodogradilišta što je prihvatljiva brojka. Za taj period bilo je predviđeno, i podaci o materijalu dokazuju to, da ukupno ostaje po brodovima 460, 470 milijuna eura. Trošak godišnji Uljanika je u to vrijeme bio oko 120 milijuna eura godišnje, što znači da bi imali još i dobit od 50 milijuna eura u tri i pol godine da su brodovi napravljeni", pokušava objasniti Rosanda.

Tko je kriv? Zašto ste punili tu knjigu narudžbi ako ste vidjeli da to ne ide, da sve ide u provaliju? Na to pitanje Togonala, Rossanda odgovara: "To nismo vidjeli."

Jeste li onda nesposobni?

"Najlakše je reći da smo nesposobni. Treba pratiti slijed događaja, 2013. kad smo preuzeli Uljanik i 3. maj s praznim navozima bilo je puno razgovora kako pokrenuti ugovaranje i proizvodnju. U jednom trenu otvorilo se tržište. Da biste dali jamstvo kupcu koji daje avans, vi morate imati neki kolateral koji dajete banci, a banka onda daje jamstvo. A brodogradilišta su na pomorskom dobru, pa nemaju nikakav kolateral. Jedini način je bio da se daje s državnim jamstvom ili sličnim proizvodima koji imaju razne agencije, tako se radi svugdje u Europi...

U tom periodu smo ugovarali. Da se krenulo odmah s financiranjem, da smo uspjeli odmah osnažiti sve brodove, program bi se odvijao bez problema u rokovima koje smo zadali", rekao je Rossanda.

"Mi radimo profesionalno, vodimo računa o dijelu koji može dati država i o dijelu koji može dati strateški partner. Osim normalne interakcije subjekata naših gabarita, interakcije subjekta naših gabarita, nikakve kontakte nismo imali s lokalnom samoupravom. Ovo je prvi put da imamo potrebu s njima razgovarati. Ukoliko se promijene prostorni planovi - može se ići s Kermas energijom. Ostat će dio brodogradnje. Ukoliko se to ne učini - neće biti brodogradnje, osim ako netko ima ideju da ima drugog strateškog partnera i koji će ostaviti brodogradilište u ovim gabaritima", kazao je u HTV-ovoj emisiji Otvoreno predsjednik Uprave Uljanika.

Komentari
Broj komentara:0