Vidite prvi

KAKVA PRIČA

Sama živi u djedovoj kući na Kupresu koju je sama obnovila

Autor:Prvi.tv
Objava:18.2.2018. 11:46
Sama živi u djedovoj kući na Kupresu koju je sama obnovila
Učitavanje medija preglednika ...
FOTOFOTO

Sve mi je dosadilo, a posao najviše. Bila sam novinarka deset godina i nisam napredovala. Uvijek sam dobivala urednike koji su znali manje od mene. I uvijek sam morala da molim svoju plaću. Ovog tjedna pedeset maraka, narednog sto i tako neprestano. Smučilo mi se sve. Imala sam u džepu 20 maraka. Kupila sam kartu do Kupresa i u pradjedovu kuću sam došla sa nešto volje i sa pet maraka…
Tako je Valentina Duvnjak stigla u pradjedovu kuću, na obroncima planine Malovan, u blizini Kupresa, uz cestu koja vodi prema Livnu i Tomislavgradu. Uselila se u kuću u kojoj se njen djed držao stolarsku radionu. Krenula je polako, gredu po gredu i kamen po kamen… Sve je morala da nauči sama. Okrečila je zidove kuće, istesala je ogradu, sazidala malenu stazu koja vodi do kućice. Najveći poduhvat predstavljalo je zidanje dimnjaka, prenosi Relax portal.

"Nisam mogla bez dimnjaka, jer su vjetrovi ovdje snažni i vraćaju dim u kuću. Čitala sam mnogo o tome kako se gradi dimnjak, sestra mi je diplomirala na arhitekturi i uz njenu pomoć sam polako počela. To je ozbiljan i zahtjevan posao, jer sve mora biti precizno urađeno" – kazala je Valentina.

Počela sa bobicama smreke

Kupreško polje se raseljava, a ona se vratila tamo odakle su njeni nekada krenuli u svijet. U početku je brala bobice smreke i prodavala ih. Dvije marke za kilogram. Skupila je nešto para i krenula u obnovu zapuštenog imanja.
"To je zaselak u kome se nalazi desetak porušenih kuća. Nekoliko metara iznad moje kuće počinje minsko polje. Često se spuste vukovi i medvjedi. Prve noći su bile strašne. Nisam imala struju godinu dana. Ali sam polako radila. Postavljala sam prozore, lakirala drvenariju" – ispričala je Valentina.

Bez TV-a i novina

Nema televizor, ne dobija novine i uopće je, kako kaže, ne interesira što rade "Dodik, Čović i Kim Džong Un". Ponekad joj, dodaje, nedostaje laptop, jer bi tako lakše došla do knjiga koje je interesiraju.
"Nemam mnogo vremena za dokolicu, jer ima mnogo posla. Ponekad čitam, ponekad slikam, ponekad pišem. Najviše me zanimaju knjige koje govore o biljkama i to ujedno i najviše čitam" – kazala je Valentina.

Iz ruševina obližnje kuće izvlačila je ono što joj je potrebno za popravak njene. Poslovi su trajali danima, tjednima.Struja je uvedena nakon godinu dana, kao i voda, ali postoje mjeseci kada ni to nije dovoljno.
"Prošle zime sam osam dana bila odsječena od svijeta. Napolju je bilo minus 30, a smetovi su bili toliki da se ni traktorom nije moglo do glavne ceste. Voda u bunaru je... zaledila. Ložila sam dan i noć, ali to nije bilo dovoljno. Stavljala sam noge u rernu šporeta i tako se grijala" – otkrila je Valentina.

Lea, Tea, Lolek, Bolek

U improvizovanom hodniku, na deci, spavala su i njena jedina dva drugara – šarplaninac Lea i malinoj-šarplaninac Tea.
"Dobila sam ih na poklon, kao i dva janjeta, Loleka i Boleka. Imam i nekoliko koka. Lolek i Bolek su mi privrženi koliko i psi. Lea i Tea su, sa druge strane, sjajni čuvari. Po lavežu mogu da prepoznam kada oko kuće lutaju vuci, a kada se iz šume spusti medvjed" – dodala je Valentina.

Nedugo po dolasku Valentina je zasadila i prvi vrt. Danas ima nekoliko parcela na kojima uspjevaju nevjerovatne mrkve i još nevjerovatnije cikle, krompir i luk. Planira da poveća proizvodnju i da pokrene "privatni biznis".
"Kupreško polje je bogato mineralima i zbog toga pojedine biljke uspjevaju preko mjere. Moje mrkve često narastu i do kilograma, a cikla i preko tri. Sjeme koje sadim je prirodno. Čak i ne đubrim mnogo. Ali, ne može na ovoj zemlji sve da uspije. Paradajz i paprika bez plastenika ne bi preživjeli nekoliko dana" – istaknula je Valentina.

"Ovdje teče neko drugo vrijeme"

Sa obližnjim mještanima "ne divani". Kaže da su je jedva prihvatili i da je najviše problema imala upravo s njima i to zbog toga što je – žena.
"Ovdje teče neko drugo vrijeme. Ljudi ne razumiju da žensko može da reže i cijepa drva, da vozi auto i traktor, da zida i malteriše. Ne razumiju ni da imam pravo glasa i da imam pravo da kažem kada mi se nešto sviđa ili ne. Borila sam se sa prirodom i sa ljudima. Prirodu sam možda i ukrotila" – naglasila je naša sugovornica.

Valentina jede ono što uzgoji. Povrće i jaja. Ne insistira na mesu. Ponekad joj lovci donesu dobre "ponude"…
"Ovo je lovački kraj, ima mnogo srna i divljih svinja. Bugojani mnogo love, ali ne jedu veprovinu, pa je prodaju budzašto. Imam i nekoliko rođaka lovaca koji mi donesu ponešto iz lova. Nedavno sam dobila srneću polutku. Ponekad odem u Tomislavgrad ili Kupres, na kavu, ali sve rjeđe. U kafićima naveče svira muzika koju ne volim. Poželim ponekad da izađem, da se provedem, ali gdje da nađem tamburaše koje neizmjerno volim… "– zaključila je Valentina Duvnjak.

Komentari
Broj komentara:0