Vidite prvi

SPORTSKI PONEDJELJAK

Emil Markić: „Kada vidim kako je u Mostaru, ne ide mi se nigdje, ali...“

Autor:Toni Raspudić
Objava:10.7.2017. 11:52
Emil Markić: „Kada vidim kako je u Mostaru, ne ide mi se nigdje, ali...“
Učitavanje medija preglednika ...
foto 2foto 1

Borilački sportovi u Mostaru imaju veliku tradiciju. Pored uspješnih judaša, karataša, kickboksača, pa u zadnje vrijeme i boraca jiu jitsua, Mostarci se mogu pohvaliti i sjajnim boksačima.

Dva najbolja boksača u Bosni i Hercegovini dolaze upravo iz grada na Neretvi. Naravno, riječ je o Damiru Belji i Emilu Markiću...

U posljednje vrijeme dosta se pisalo o Emilu Markiću i njegovoj borbi za internacionalni naslov u WBO i IBF-ov europski naslov u poluteškoj kategoriji. Nažalost, izgubio je na Novom Zelandu od favorita, Rusa, Umara Salamova.

Emil se nedavno vratio u rodni grad iz Švicarske, te smo ga pozvali da nam iz prve ruke prepriča što se događalo na Novom Zelandu i nakon toga.

„Izgubio sam tehničkim nokautom u četvrtoj rundi... Dobro sam počeo, bili smo ravnopravni na početku borbe. Kasnije sam pomalo osjećao umor i pred kraj četvrte runde sam popustio i Umar je to iskoristio. Nije da ja nisam bio spreman. Spremao sam se naporno, ali valjda taj umor od dugog puta je uzeo svoje. No, sve u svemu sam zadovoljan. On je bio favorit, trenira već dugo na Novom Zelandu s Parkerom, pa se može reći kako je bio i na domaćem terenu", govori Emil Markić za Prvi.tv.

No, kako bi se vratio na pobjedničke staze, Markić je u lipnju odradio još jednu borbu u Njemačkoj protiv Yesliat Berkta.

„Dobio sam u drugoj rundi jer je Berkta predao meč. Imao je dva brojanja u prvoj i drugoj rundi i bilo je brzo gotovo. Nije to bio neki poseban meč, nije bio za nikakvu titulu, ali mi je bio važan da se vratim pobjedama. To će mi biti važno u budućnosti kako bi ponovno mogao boksati za titulu."

Iduća borba, ima li već nekih planova u skoroj budućnosti?

„Planirana je borba 24. listopada, ponovno u Njemačkoj i mislili smo ponovno boksati za tituli. No, sve ovisi hoću li naći dobre sponzore. Normalno, ako nema novaca, teže je napraviti veliku borbu."

Što se tiče tvojih treninga, jesu li velike razlike u treniranju prije mečeva i kada nemaš borbi?

„Ma, ja uvijek treniram dva puta dnevno, ujutro i navečer. Naravno, kada su borbe trenira se većim intenzitetom. No, kažem, naporno treniram i kada nemam borbi, normalno ne 'ubijam' se previše kao kada je obrnuta situacija, ali uvijek nastojim biti spreman. Evo, i ova borba na Novom Zelandu protiv Salamova mi je uletila nenadano i imao sam samo mjesec dana do nje. Morao sam naći sparing partnera i sve je bilo nekako u 'knap'. Zato je važno konstantno trenirati u visokom tempu, jer nikada ne znaš kada može doći do velike borbe i neke dobre ponude. U Švicarskoj sam trenirao kod braće Seferi i morao sam voziti 40 minuta na treninge i nisam mogao izjutra trenirati jer sam radio. Ovdje u Mostaru treniram u sjevernom logoru u Bokserkom klubu Mostar."

Emil Markić se s boksom počeo baviti sa 16 godina u Njemačkoj u klubu Rheinfelden. Bio je juniorski i seniorski prvak pokrajine, te srebreni na Državnom prvenstvu BiH sa 19 godina. Kasnije je bio višestruki prvak Bosne i Hercegovine. U profesionalnoj karijeri je odradio 27 mečeva i upisao čak 25 pobjeda i samo dva poraza.

Od tih 27 borbi, koja ti je bila najdraža?

„Najdraža borba mi je bila 2012. godine kada sam imao meč na Bijelom Brijegu, pred domaćom publikom, protiv Mile Nikolića iz Srbije. Dobio sam u trećoj rundi tehničkim nokautom. Naravno svaka pobjeda u karijeri mi je važna i draga, ali nekako najbitniji u karijeri su mi bili porazi. Uvijek sam poslije poraza najviše napredovao. Dosta ljudi zna nakon poraza pasti, ali ja poslije poraza budem još bolji jer naučim gdje sam griješio. Kada pobjeđuješ i ne vidiš gdje griješiš i gdje si loš kao kada izgubiš. Možda bi dobro bilo da sam stalno gubio... Šalim se, naravno."

Uzor u boksu?

„Pa, imao sam puno uzora. Normalno, Mike Tyson mi je bio prvi uzor , a u zadnje vrijeme to je Mayweather. Uvijek želim od svakog od njih uzeti nešto najbolje i primijeniti u borbi. Tyson je bio najbolji u eskivaži i najbrži, Mayweather je svakako najbolji. E, sada,da je uzeti ponešto najbolje od njih, iskopirati u meču, bilo bi dobro."

Kakva je po tebi boksačka i borilačka scena u Mostaru?

„U zadnje vrijeme borilački sportovi su ovdje dosta popularni i uspješni. Tu je i jedan Slaven Planinić koji radi vrhunski posao. Boks je isto tako jak. Damir Beljo i ja smo najbolji boksači u državi i obojica smo iz Mostara. Ima dobrih boksača i u BK Mostar koji su državni prvaci... Elvir Šendro je državni prvak u seniorskoj konkurenciji, zatim Bakir Tiro, Hamza Marić koji su omladinski prvaci države. U klubu se odlično radi i svakako da ima još dosta dobrih boksača. Postoji i BK Zrinjski, i tamo se dobro trenira, ali se njihovi borci u zadnje vrijeme ne natječu često."

I ostaješ li u Mostaru ili se vraćaš u Švicarsku?

„Ističe mi radna dozvola u Švicarskoj i predao sam zahtjev da mi je produže. Vjerojatno hoće, ali sada kad vidim kako je u Mostaru, ne ide mi se nigdje. Opet, financijska situacija je takva, kakva je i samo od boksa se ne može živjeti. Iako mi je 34 godine ne odustajem od ovog sporta. Na kraju krajeva, radio sam neka testiranja i pokazalo se kako imam metabolizam kao 19-godišnjak, tako da ću se još baviti boksom. Zaradio sam nešto novca od borbe s Novog Zelanda, ali to neće dovijeka trajati. Imam ženu i dijete, moram misliti na njih, tako da ne znam... Ostaje mi se ovdje, ali treba od nečeg i živjeti..."

Komentari
Broj komentara:0