Vidite prvi

crkva na kamenu

Upute za “međugorske hodočasnike”?

Autor:Prvi.tv
Objava:14.12.2017. 9:49
Upute za “međugorske hodočasnike”?
Učitavanje medija preglednika ...

U veljači 2017. papa Franjo imenovao je msgr. Henryka Hosera, varšavsko-praškoga biskupa, s naslovom nadbiskupa ad personam, Posebnim izaslanikom Svete Stolice s misijom stjecanja dubljega znanja o pastoralnom stanju u Međugorju. Nadbiskupov je zadatak bio predložiti moguće pastoralne inicijative za budućnost, te, kako je navedeno u priopćenju Svete Stolice, od 11. veljače, imao je završiti svoj mandat Posebna izaslanika do ljeta ove 2017. godine, piše Crkva na kamenu.

Iako je, prema tomu, mandat Izaslanika završio još ljetos, msgr. Hoser početkom prosinca dao je ekskluzivan intervju o Međugorju za vjerski portal Aleteia.org, koji je objavljen 7. prosinca 2017. Već sutradan po objavi intervjua, proglašeno je da je papa Franjo umirovio msgr. Hosera (napunio je 75 godina nekoliko dana prije toga: 27. studenoga), a 10. prosinca izlazi još jedan intervju s Nadbiskupomna istu temu, u talijanskim dnevnim novinama Il Giornale.

Usporede li se ta dva intervjua, izgledalo bi to ovako:

Aleteia, 7. prosinca: Međugorje, kult je službeno dopušten! Govori Papin izaslanik (naslov).

Il Giornale, 10. prosinca: Međugorje, dà hodočašćima. Ali ne za ukazanja (naslov).

Aleteia, 7. prosinca: "Međugorski je kult dopušten. Nije zabranjen i ne treba se odvijati potajno […]. Od danas, biskupije i druge ustanove mogu organizirati službena hodočašća. Više nema problema."

Il Giornale, 10. prosinca: "Potrebno je razlikovati kult i ukazanja. Ako neki biskup želi organizirati molitveno hodočašće u Međugorje, kako bi se molio Gospi, može to učiniti bez problema. Ali ako se radi o hodočašćima organiziranima kako bi se tamo išlo radi ukazanja, to ne može, nema dopuštenja za to."

Aleteia, 7. prosinca: "Ono što potvrđuje autentičnost mjesta jest velika količina karitativnih institucija koje postoje pri svetištu [sic]. Ima još jedna dimenzija: veliki napor koji se odvija na razini kršćanske formacije. Svake se godine organiziraju kongresi na više razina, za različite skupine (svećenici, liječnici, roditelji, mladi, parovi…)."

Il Giornale, 10. prosinca: "Mogu reći da marijanski kult u Međugorju apsolutno nije zabranjen, štoviše! Uvijek je dostupan, jer je univerzalan. Ukratko, nije potrebno nikakvo dopuštenje, kako bi se molilo Gospu!"

Aleteia, 7. prosinca: "Ono što smatram dirljivim jest da su svi vidioci usmjereni na obiteljski život. U eri u kojoj živimo, obitelj ima veliku važnost. Svi žive u obitelji. One koje su u ono vrijeme bile tinejdžerke, sada su već bake: proletjelo je 37 godina!"

Il Giornale, 10. prosinca: "Problem vidjelaca još nije razriješen."

Aleteia, 7. prosinca: "Nekadašnji Dekret prethodne Biskupske konferencije Jugoslavije, koji je prije rata na Balkanu odvraćao da biskupi organiziraju hodočašća u Međugorje, više nije na snazi."

Il Giornale, 10. prosinca: "U Vatikanu se radi. Dokument je u Državnom tajništvu i treba ga čekati. I očito, potrebna je odluka Pape, koji je imao prilike proučiti izvješće povjerenstva kojim je predsjedao kardinal Ruini."

Ukratko, intervju daje Izaslanik, za kojega se ne zna je li još uvijek u toj funkciji nakon što je podnio izvješće Svetoj Stolici.

Službena su hodočašća dopuštena, ali ipak nisu.

Međugorski je kult dopušten, ali treba ga razdvojiti od "ukazanja".

Mjesto je autentično, ali za molitvu Blaženoj Djevici Mariji ionako ne treba dopuštenje.

Problema više nema, ali problem "vidjelaca" još nije riješen.

Dekret BKJ kojim se odvraća od hodočašća nije više aktualan, ali se ne zna ni tko, ni kada ga je poništio.

Nije moguće ne zapitati se više stvari:

1. Ako je mandat Posebna izaslanika završio ljetos, kako je to službeno najavljeno u Biltenu Svete Stolice, u kojem onda svojstvu msgr. Hoser daje navedene izjave? Ako za prvu izjavu nije bio ovlašten, je li za drugu?

2. Kako je moguće razdvajati "kult" od "ukazanja" na kojima taj isti kult počiva? Nije li još proljetos prefekt Kongregacije za nauk vjere izjavio da se "pastoralno pitanje ne može odvojiti od pitanja o istinitosti ukazanja"?

3. Otkada je broj karitativnih ustanova i formativnih skupova mjerilo i pokazatelj "autentičnosti mjesta"?

4. Kako se može razriješiti ono što nadbiskup naziva "problemom vidjelaca", ako navodna "viđenja" ili "ukazanja" još uvijek svakim danom traju?

5. Ako postoji dokument kojim se dopuštaju službena hodočašća, zašto bi bio skriven od vjernika i javnosti?

6. Nije li Crkva svoje odluke uvijek priopćavala jasnim i nedvosmislenim dokumentima, a ne nejasnim usmenim izjavama?

7. U kojem smislu služe "međugorskom fenomenu" ovakve nedosljedne izjave u svega 72 sata?

Komentari
Broj komentara:0