Vidite prvi

bolest sa stotinu lica

Koliko znamo o celijakiji?

Autor:Prvi.tv
Objava:15.5.2018. 23:32
Koliko znamo o celijakiji?
Učitavanje medija preglednika ...

Celijakija je najčešća kronična gastroenterološka bolest, ali se o njoj premalo govori i premalo zna. Mnogi oboljelih ne znaju da su bolesni, a ako se bolest ne liječi mogu nastati ozbiljni zdravstveni problemi.

Usprkos svim zdravstvenim rizicima samo 3% oboljelih od celijakije se pravilno liječi. Često treba i 11 godina dok se ne postavi točna dijagnoza bolesti. Mnogi i umiru od posljedica neliječene celijakije. Unatoč takvim podacima, ljudi, ali i zdravstveni radnici, relativno su malo svjesni prisutnosti celijakije kod svojih bolesnika.

Brojni i različiti simptomi celijakije, u kombinaciji s malom svjesnosti o njoj, često vode do krivih dijagnoza i ozbiljnih posljedica za zdravlje. Bolje poznavanje ove bolesti i točniji postupci za njeno dijagnosticiranje pridonose njenom češćem otkrivanju. Današnje znanje o celijakiji i održavanju zdravlja s tom bolešću je nedovoljno. U prilog tome govori i podatak da na 1 prepoznatog bolesnika dolazi 7 neprepoznatih, a oboljelih, kako je prethodno rečeno. Problem je i nedovoljna razina kliničke sumnje liječnika na ovu bolest koja može imati teški klinički tijek i ozbiljne posljedice, a prepoznata se liječi lako, i to samo dijetom. Na celijakiju valja misliti češće i raditi skrining mnogo češće nego li se to sada radi.

Celijakija ili glutenska enteropatija nasljedni je imunološko-posredovani poremećaj koji obilježava trajna nepodnošljivost glutena, bjelančevine pšenice, ječma i raži, a možda i zobi. Jedna je od najčešćih kroničnih gastroenteroloških bolesti.

Javit će se u osoba koje imaju nasljednu predispoziciju za ovu bolest, a jelovnik im sadrži proizvode od pšenice, ječma, raži, a vjerojatno i zobi. Oštećenje sluznice tankog crijeva koje dugo traje može rezultirati razvojem vrlo teških i životno ugrožavajućih bolesti. U bolesnika u kojih je bolest prepoznata i liječena bezglutenskom dijetom jednaka je stopi obolijevanja i smrtnosti od teških bolesti kao u zdravih ljudi.


Doživotna bezglutenska dijeta jedina je potrebna i neophodna terapija celijakije!


Bezglutenska dijeta podrazumijeva isključenje iz prehrane proizvoda koji sadrže i najmanje količine glutena. Mora se paziti na skrivene izvore glutena, poput aditiva, konzervansa i različitih stabilizatora koji se mogu naći u industrijski proizvedenoj hrani, lijekovima i nekim sredstvima za održavanje higijene usta.

Oštećeno crijevo oboljelog od celijakije ometa iskorištavanje tvari iz hrane. Oštećenje sluznice crijeva nestaje prehranom bezglutenske hrane. Tada celijakija prelazi u stanje organizma koje ne podnosi gluten. Ako na vrijeme započne liječenje strogom bezglutenskom dijetom, osoba može biti zdrava kao i drugi ljudi, pod uvjetom da je na striktnoj bezglutenskoj prehrani cijeli život. To je bolest skrivenih lica i "kameleonskog" ponašanja. U prilog tome govori činjenica da se čak i godinama kod mnogih oboljelih ne vide neposredna pogoršanja od grešaka u prehrani.

Simptomi raznih bolesti koje su rezultat prekida bezglutenske dijete dugo mogu biti skriveni. Zbog toga se često javljaju iskušenja o prestanku ili kršenju striktne dijete. Oboljeli pomisle da je celijakija kod njih "prošla", da su ozdravili. Često će takvu krivu informaciju usvojiti ili čuti od svojih najbližih, pa čak i od liječnika.

Ne postoje dva oboljela od celijakije s istim simptomima bolesti. Simptomi ovise o dobi bolesnika, trajanju i jačini bolesti, te oštećenju organa. Osnovni oblici celijakije su tipična, atipična i "tiha" celijakija. Ovisno o obliku može se manifestirati na crijevima, koži i na drugim organima i organskim sustavima.

Simptomi: dugotrajni proljev ili brojne, obilne, masne, pjenušave, zaudarajuće stolice, nenapredovanje ili gubitak na tjelesnoj težini, gubitak teka, nadutost trbuha, psihičko nezadovoljstvo. Javlja se u djece od 6. mjeseca do 2. godine života. Dijete postepeno poprima "žablji izgled", s velikim trbuhom i tankim ekstremitetima. Neka istraživanja pokazuju da se ovaj tipični crijevni oblik bolesti javlja u svega 50% slučajeva celijakije.

Simptomi koji mogu ukazivati na celijakiju su i: hipoplazija zubne cakline, ponavljani aftozni stomatitis, neplodnost, impotencija, odgođena pojava puberteta, ponavljani perikarditis ili dilatirajuće miokardiopatije i sl.
Atipični simptomi koji su rezultat smanjene apsorpcije hranjivih sastojaka hrane su: anemija zbog nedostatka željeza, niski rast, rahitis, osteopenija, osteoporoza. Crijevni oblik celijakije može se manifestirati učestalim bolovima u trbuhu, povraćanjem, "masnom jetrom", povećanjem jetrenih enzima bez drugih uzroka bolesti jetre i sl. kod odraslih. Postoje oblici ove bolesti koji se prezentiraju na drugim organima i organskim sustavima. "Kožna celijakija" ili herpetiformni dermatitis je oblik bolesti karakteriziran pojavom sitnijih mjehurića na koži laktova i koljena. Simptomi koji mogu ukazivati na celijakiju su i: hipoplazija zubne cakline, ponavljani aftozni stomatitis, neplodnost, impotencija, odgođena pojava puberteta, ponavljani perikarditis ili dilatirajuće miokardiopatije i sl. Simptomi mogu biti i od strane centralnog živčanog sustava: epilepsija, cerebelarna ataksija, neuropatije, depresija ili iritabilnost, poremećaji ponašanja i sl.

Tihi oblik bolesti je tzv. asimptomatski oblik bolesti. Kod ovog oblika bolesnici su prividno zdravi. Oni nemaju nikakvih simptoma bolesti, ali se histološkom analizom bioptata sluznice tankog crijeva otkriva njeno oštećenje. Ti se bolesnici obično otkrivaju među rodbinom bolesnika oboljelih od "jasne", simptomatske celijakije ili skrining-pretraživanjima.
Komplikacije neprepoznate bolesti
U bolesnika u kojih je bolest prepoznata i liječena stopa smrtnosti jednaka je stopi smrtnosti skupine zdravih ljudi.

Oštećenje sluznice tankog crijeva koje traje može rezultirati razvojem vrlo teških i životno ugrožavajućih bolesti crijeva kao što su maligne bolesti probavnog sustava - karcinomi usne šupljine, ždrijela, jednjaka i želuca. Limfomi su češći u neliječenih celijakičara 50-100 puta. Nedvojbeno je utvrđena dvostruko veća stopa umiranja bolesnika koji pate od neliječene celijakije u usporedbi sa skupinom zdravih ljudi. Stopa smrtnosti prvenstveno se odnosi na umiranje od posljedica spomenutih malignih bolesti. U bolesnika u kojih je bolest prepoznata i liječena stopa smrtnosti jednaka je stopi smrtnosti skupine zdravih ljudi.

Učestalost dijabetesa tipa I tri puta je veća među oboljelima od celijakije nego u općoj populaciji.
Kod oboljelih od celijakije češće se javljaju neke bolesti i obrnuto - pri pojavi ovih bolesti treba misliti i na mogućnost postojanja celijakije. To je prije svega dijabetes melitus tip 1, tj. inzulin-ovisni dijabetes, čija je učestalost 3 puta veća među oboljelima od celijakije, nego u općoj populaciji. Zatim je to autoimuni tireoiditis (Hashimotova bolest), autoimuni hepatitis, autoimuni gastritis, upalne bolesti crijeva, Addisonova bolest (smanjena funkcija nadbubrežne žlijezde), alopecija, sindromi poput Downovog, Sjoegrenovog, zatim psorijaza, primarna bilijarna ciroza. Kod prisutnosti ovih bolesti, u oboljelog valja propitivati i simptome za celijakiju i učiniti prema potrebi skrining na ovu bolest.

Zlatni standard dijagnoze celijakije je analiza tkiva dobivenog biopsijom sluznice tankog crijeva.
Osobu sa sumnjom na celijakiju liječnik treba uputiti, ovisno o dobi, pedijatru ili internistu gastroenterologu, koji će učiniti testiranje krvi i u slučaju pozitivnih nalaza biopsiju sluznice tankog crijeva. Testiranjem krvi s velikom sigurnošću se može postaviti opravdana sumnja u celijakiju testirane osobe. Međutim, negativni test antitijela ne isključuje celijakiju s potpunom sigurnošću! Zlatni standard dijagnoze celijakije je analiza tkiva dobivenog biopsijom sluznice tankog crijeva. Može se raditi i antigen histološke kompatibilnosti tkiva, ali ne rutinski, nego u dvojbenim slučajevima. Ne smije se započinjati s bezglutenskom dijetom prije biopsije sluznice crijeva i postavljene dijagnoze celijakije jer dijeta ometa pravilnu dijagnozu ili može omesti postavljanje dijagnoze neke druge bolesti s istim simptomima.(plivazdravlje.hr)


Komentari
Broj komentara:0