Vidite prvi

Tragom obljetnice smrti

Vladimir Majakovski - boemski junak ruske poezije

Autor:Ivan Vrljić
Objava:14.4.2018. 8:31
Vladimir Majakovski - boemski junak ruske poezije
Učitavanje medija preglednika ...

Vladimir Majakovski, tvrdi ruski junak poezije, i dandanas blješti ogromnom snagom i oličenjem književnosti bunta. Njegov je nedorečeni pjesnički stil prepun ljudskih pitanja, prolaznosti i patnje, psiholoških previranja bića, blasfemične utopljenosti u letargiji postojanja. Njegova prerana smrt i suicid obijesno govore o budućemu vremenu, kratkotrajnomu i, ponajviše, licemjernomu. Povijesno i sentimentalno vezan je za Oktobarsku revoluciju u Rusiji, oduševljeno prihvaća revolucionarne ideale pruživši cjelokupni talent, što književni što slikarski, majci Rusiji.

Pjesnički je rad počeo kao futurist, napisavši manifest nazvan ''Šamar javnom ukusu'' koji, osim njega, potpisuju David Burljuk, Aleksandar Kručonih i Viktor Hlebnjikov. Od početka je stvaralaštva Vladimir Majakovski bio buntovne i dinamične prirode, otvoren u javnim raspravama i debatama. U poeziji stvara dinamiku novoga govora hiperbolama i neologizmima, zalamajući se futurističkomu pogledu shvaćanja degradacije ljudske vrijednosti. Futurizam u počelu i tkivu praktičnoga književnog djelovanja teži dinamici i brzini, tehnološkomu napretku kao jedinoj svrsi i sredstvu ljudske egzistencije. Majakovski nalaže demokratizaciju umjetnosti, umjetnosti koja se približuje običnomu narodu i kolokvijalnomu govoru.

Tematski je raspon poezije Vladimira Majakovskoga šarolik i nimalo prijetvoran, a bavi se ljubavlju, revolucijom, čovjekom, poezijom, stvarnosti i smrti. U vlastitim pjesmama govori o bogatstvu postupaka, izražajnih sredstava, uličnih fraza i demagogiji čovjekove uznesenosti prema glupostima modernoga doba. Stepenastim stihom nastoji zamijeniti formu uličnim govorom, karikaturu i parodiju revolucionarnoj sferi djelovanja. Prijelazne lirsko-epske književne vrste poput poeme i romana u stihu, najveći su domet stvaralaštva Vladimira Majakovskoga. Uveo je nove žanrove poeme: lirske reportaže, lirsko-epske poeme, satiru i parodiju.

Osudio je Jesenjinovo samoubojstvo, ne znajući da će i sam podleći tomu porivu dana 14. travnja 1930. godine. Taj je njegov čin ostao tajna. Sam je često govorio:„Mrzim sve gdje se smrt javlja i snuje! Obožavam život ma kakav bio." Samoubojstvo je u tadašnjoj Rusiji shvaćeno kao dezerterstvo, kritika javnomu mnijenju, svekolikoj vlasti. Zato je Majakovski dugo godina bio sustavno prešućivan. Jedanput se Staljin izrazio o njemu u pozitivnome duhu i rekao da je ravnodušnost prema njemu prijezir. Tada počinje pretipkavanje Majakovskoga, danonoćno i bez prekida.

Kakogod, u poeziji i književnosti Majakovski je dao samoga sebe, doslovno i metaforički. Spada u krug ruskih pjesnika koji će se uvijek spominjati u kavanskim druženjima i recitiranjima, pogotovo njegov citat o umjetnosti: ''Umjetnost nije ogledalo koje održava svijet, već čekić kojim ga treba oblikovati.''

Komentari
Broj komentara:0