Vidite prvi

Obljetnica smrti

Kazimir Maljevič i bespredmetna stvarnost

Autor:Ivan Vrljić
Objava:15.5.2018. 16:40
Kazimir Maljevič i bespredmetna stvarnost
Učitavanje medija preglednika ...

Igra fikcije,  bespredmetnoga i stvarnoga, organske apstrakcije i valorizacija boja vidna je u stvaralaštvu Kazimira Maljeviča, rusko-ukrajinskoga slikara. Potreba da se organska apstrakcija suštinski pretvori u bespredmetnu varijantu realiziranja stvarnosti manifest je djelovanja apstraktnoga slikarstva u malom. Kod Kazimira Maljeviča projekcija crnoga kvadrata ukazuje prije svega  na iskustvo bespredmetnoga svijeta.

Kazimir Severinovič Maljevič rodio je se 23. veljače 1878. godine u Kijevu u mnogobrojnoj obitelji od četrnaestero djece.  Njegov otac bio je poljski katolik s miješanim bjeloruskim podrijetlom dok je majka bila ukrajinska pravoslavka. Međutim, mladi Kazimir potpuno je se integrirao u tadašnje ukrajinsko društvo, te je se osjećao i duhom i tijelom kao Ukrajinac.  Do 12. godine života nije imao formalno obrazovanje u slikarstvu i crtežu niti je znao mnogo o umjetnicima.  Uživao je u seoskom ambijentu, tkanju te u dekoraciji zidova i staja.

U Kijev odlazi od 1895. do 1896. godine da bi izučio i studirao crtanje.  Nakon smrti oca seli se u Moskvu i studira na čuvenoj Moskovskoj školi slikarstva i  kiparstva u ateljeu Fedora Rerberga. Sudjeluje u umjetničkom životu ruskoga miljea, prati likovna zbivanja i organizira izložbe. Godine 1911. sudjeluje na drugoj izložbi Soiuz Molodjožia u Sankt – Peterburgu zajedno sa Vladimirom Tatlinom . Godine 1912. novosnovana grupa je održala treću izložbu gdje su između ostalog izložena djela Aleksandre Ekster i Tatlina. Iste godine postaje dionikom izložbe Magareći rep u Moskvi. Godine 1914. je održana najslavnija izložba apstraktnoga slikarstva, ona u Salon des Independendantsu u Parizu zajedno s najvećim slikarima kao što su Aleksandr Arčipenko, Sonja Delaunaj, Aleksandra Ekster te Vadim Meller.

Godine 1915. najvažnije godine u likovnome smislu Kazimir Maljevič objavljuje velebno djelo, manifest ''Od kubizma do suprematizma''. Tu iznosi radikalnu misao vodilju apstraktnoga slikarstva i teorije umjetnosti, svođenje na plošnost i geometriju. Godine 1916. i 1917. sudjeluje u moskovskoj izložbi grupe Karo dečko među kojima su osim Maljeviča izlagali svoje radove i Nathan Altman, David Burljuk te Aleksandra Ekster.

Nakratko predaje na umjetničkoj školi u Vitebsku, zatim na akademiji u Moskvi i Lenjingradu. Isprva je Kazimir Maljevič bio pod utjecajem fovizma, kubizma, futurizma te postimpresionizma. Suprematistički pravac u organskoj geometriji duguje njemu svoj idejni početak i konačni smisao. On definira suprematizam kao slikarstvo čistih plošnih geometrijskih oblika (Crni kvadrat na bijeloj podlozi, Suprematistička kompozicija bijelo na bijelom).

Kazimirov utjecaj na globalnoj umjetničkoj razini je velik, pogotovu u Europi pretečom je mnogih europskih stilova  (ruski konstruktivizam, njemački Bauhaus, nizozemski De Stijl). Tijekom života Maljevič je pručavao religijske, mistične i filozofske spise ranoga kršćanstva i istočne filozofije. Upravo radi toga vlastito mu slikarstvo ponekad posjeduje duhovnu dimenziju. Notorna suprematistička djela Kazimira Maljeviča odišu budističkim nihilizmom, karmom neodoljivoga zanosa. Gradeći mikrokozmos i kozmos u malome Maljevič nastavlja tradiciju duhovne tvorevine slikarstva. Metafizički i duhovni apsolut ostvaruje se u čistoj kompoziciji i nadstvarnosti. Bezlični svijet materije za njega je opijum a vizualne pojave objektivnoga svijeta same po sebi besmislene, važno je samo osjećanje kao takvo, sasvim neovisno od okoline u kojemu je izazvano.

Godine 1927. Maljevič putuje u Varšavu, zatim u Njemačku za retrospektivu koja mu je donijela svjetsku slavu te je odlučio ostaviti dosta slika upravo Njemačkoj kad se vraćao u rodni SSSR. Politički staljinizam je bio na djelu te je se grubo obrušio na europske likovne tvorevine i pokrete. Maljeviču je po kratkom postupku suđeno radi tobožnje sklonosti prema ''buržoazijskoj'' umjetnosti. Izbrisan je iz javnoga života Rusije, djela su mu zaplijenjena i spaljena. Umire u Lenjingradu na današnji dan davne 1935. godine u 57. godini života sam samcat, u bijedi i posvemašnjom siromaštvu.

Na njemu se realizirala misao velikoga slikara Vicenta Van Gogha: ,,Veliki umjetnik ne vidi stvari onakvima kakve jesu. Kad bi ih vidio takvima, više ne bi bio umjetnik.''

Komentari
Broj komentara:0