Vidite prvi

Na današnji dan

Obljetnica potonuća Novoga okna u mostarskom rudniku

Autor:Ivan Vrljić
Objava:25.5.2018. 13:12
Obljetnica potonuća Novoga okna u mostarskom rudniku
Učitavanje medija preglednika ...

 

Danas se prisjećamo događaja koji se zbio prije 33 godine, točnije 25. svibnja 1985. godine. Naime, toga kobnoga dana 25. svibnja 1985. došlo je do težeg kvara na trafostanici Rudnik kada je uništen trafo s rezervnim napajanjem uslijed jakog udara groma. Događaj se zbio na rođendan Josipa Broza Tita i time je pozornost javnosti dodatno pojačan za taj nemili slučaj. Potopljena je jama Novo okno koja se više nije mogla osposobiti niti koristiti za proizvodnju. Rudnik je načelno ostao na proizvodnji samo na Površinskom kopu Vihovići.

Pred sami udar groma na sreću tu su se zatekla dva rudarska inspektora koji su na licu mjesta mogli uvidjeti i sanirati moguću štetu ili kvar. Inače, bilo bi svašta i čak je se moglo sumnjati na sabotažu uslijed Titova rođendana. Događaj je se zbio oko 9 sati ujutro na prvoj smjeni. Kada je bio prvi udar groma, radnici su bili povučeni na gornje okno (vjetreno), a pumpari su sišli u jamu. Tih dana bili su nemogući uvjeti i palo je podosta kiše. Svi su bili sretni jer se računalo da je stvar potpuno riješena . Nakon nekoliko sati opet je došlo do ponovnog prekida. U roku od 3 – 4 sata iznova su izgorjeli i posustali transformatori. Vjerojatno je najveća problematizacija cjelokupnoga slučaja bila zato što je jama imala trafo samo od 5000 W, a ovi su bili od 10000 W jer su motori unutra bili samo od 5000 W, tako da je sve bilo kasno.

Potapanje jame uslijedilo je već nakon nekoliko dana. Sve metode spašavanja su realizirane, ali bezuspješno. Rudnici na prostoru bivše Jugoslavije nisu imali toliko problema s vodom kao naš poznati mostarski rudnik. O tome slučaju vjerodostojno kazuje Vinko Rajič: ,,Bio sam na spašavanju jame. To je bilo u 5 mjesecu 1985. godine, kada je Neretva ušla u jamu. Voda je počela rasti, a nas nekoliko taj dan smo izašli na balvanima. Sjećam se da su sa mnom bili Slavko Pandža Đida, Ivan Knezović Zec i Janko Došlo. U to vrijeme ja sam bio raspoređen s bravarima i električarima, mada nisam bio te struke. Odjednom je nestalo struje, stale su pumpe i voda je počela rasti. Vidjelo se da nema rješenja. Trafo je otkazao, izbacio osigurače''.

Vinko nadodaje: ,,Nakon toga se tri mjeseca pokušavala spasiti jama. Bilo nas je grupa ljudi koji smo se mijenjali. Donesene se specijalne pumpe. Jednostavno se sve diglo na noge kako bi se jama spasila. Neretva je ušla i nije više bilo šanse spasiti jamu.'' Aparatima su išli dalje u jamu spuštati pumpe bez kojih nisi smio ni pomisliti sići u jamu. Vinko je razmatrajući problem ustvrdio : '' Kako god bi vodu ispumpali, tako je Neretva nadolazila, a tu su bili i plinovi.Tada nas je bilo osam koji smo bili stručno osposobljeni. Radili smo dva sata pa pauza i tako smo se stalno mijenjali.''

Rudnik u Mostaru načelno s radom prestaje u travnju 1992. godine.

Komentari
Broj komentara:0