Vidite prvi

Jukine crtice 49

Jubilarni križ na Humu

Autor:Darko Juka
Objava:14.4.2017. 22:09
Jubilarni križ na Humu
Učitavanje medija preglednika ...

Moja bi pokojna baka znala kazati kako će za Velikih dana padati kiša. Uistinu, kao što Gabi Novak pamti samo sretne dane, ja bi se gotovo zakleo (premda znadem da to nije tako) da kiša obvezno pada na Veliki petak, dan kada se prisjećamo Isusove patnje i raspeća, ali da na Uskrs uvijek sija Sunce, kao znamen novoga života.

I ovoga se Velikog petka nebo naglo smrknulo u popodnevnim satima, a sutra će, barem tako najavljuju, nebeska kišnica okupati gradske ulice i na Humu umiti tijelo Jubilarnoga križa koji posljednjih sedamnaest godina bdije nad Mostarom, kao čvrsti štit njegovu puku i putniku namjerniku, nebitno vjeruje li ili ne porukama iz Svetoga pisma.

Ostala mi je urezana u sjećanju nedjelja, 18. lipnja 2000. godine (blagdan Presvetoga Trojstva), kada je, u 17 sati, mostarski biskup mons. dr. Ratko Perić blagoslovio novoizgrađeni Jubilarni križ, obznanivši u svojoj propovijedi višestruko znamenje novoga među prepoznatljivim gradskim znamenitostima.

Vratimo se na sami početak…

U pripremi za proslavu dočeka novoga tisućljeća i obilježavanja 2000. obljetnice Isusova rođenja, Hrvatska je zajednica Herceg-Bosna, dana 5. studenog 1998. godine, ustrojila Vijeće imena HUM 2000, s nakanom izgradnje spomen-obilježja na brdu Hum. Članovi su imenovani dogodine, 4. veljače, a zadaća im je bila osmisliti cjelokupan pothvat i osigurati sredstva za njegovu provedbu. Biskupski je ordinarijat biskupija mostarsko-duvanjske i trebinjsko-mrkanske zdušno podržao zamisao.

Početkom 2000. godine, inženjerija tadanje Vojske FBiH, prosjekla je Humom vijugavu makadamsku cestu, sve do vrha brda, a duljinom ceste izgradila četrnaest postaja Križnoga puta. Na 461-jednomu metru nadmorske visine postavljeno je, potom, četverokrako betonsko postolje, kao znamen starozavjetnoga sinajskog gorućeg grma, kroz kojega je Gospodin Mojsiju odnosno cjelokupnomu pučanstvu ovoga svijeta izgovorio Deset Božjih zapovjedi. Na tomu je postolju poginut 33 metra visok čelični križ, popločan limenom oplatom, a čija je visina određena Isusovom životnom dobi u kojoj je izdahnuo, izdan od ljudi i raspet na križu.

Crkva ga nazva Zavjetnim jubilarnim križem domovinske zahvalnosti (Jubilarni križ), a postavljen je na sjevernomu obronku Huma, pod samim njegovim vrhom. Od križa se pruža pogled na sve tri strane mostarske kotline i proteže do najviših planinskih obronaka u smjeru Jablanice.

- Zavjetni je križ ne samo znamenom naše vjernosti Isusu, nego i spomenom na sve što za Njegovo ime i za slobodu naše domovine dadoše svoje živote. Križni put svojim postajama označava četrnaest stoljeća hrvatskoga kršćanstva u ovim krajevima, sva njegova stradanja i nadanja. – kazao je, s više ili manje riječi, biskup u svojoj propovijedi prije sedamnaest godina, da bi kasnije, u jednomu od vjerskih medija, dometnuo: Križ je na Humu postavljen na pravo mjesto. Odakle god pristupate Mostaru, od Bijeloga polja, s Kvanja, s Bune, s Kruševa, od Širokoga Brijega, vidite da je na mjestu. I razmjeran Humu. I dosta uočljiv. I noću sjajan kao onaj ognjeni oblak na izlasku iz Egipta. Odatle su neprijatelji gađali Mostar, crkve, džamije, dvorove, bolničke odjele, samostane, dispanzere. Na tomu je mjestu pobijen križ kao znamen mira, pomirenja, oprosta, i ne ponovilo se više nijedno granatiranje ni s čije strane.

Na Veliki petak 2000. godine (21. travnja) obavljen je prvi bogoslužni obred na Humu, kojemu je pribivalo oko šest tisuća vjernika. Otad je pobožnost Križnoga puta, koja polazi od mostarske prvostolnice, mostarskom tradicijom uoči svakoga Uskrsa. Napisah već, 18. lipnja te godine biskup Perić je, u pratnji dvadeset i trojice dijecezanskih i sedmorice franjevačkih svećenika, blagoslovio Jubilarni križ i pod njim predvodio sveto misno slavlje.

No, zašto križ nije postavljen na najvišemu vrhu Huma?

Iz dva razloga… Prvi je taj da otud ne bi bio tako upečatljivo uočljiv, a drugi jer je ta kota, na 469 metara nadmorske visine, ostavljena za drugi pothvat koji, nažalost, do danas nije ostvaren. Naime, malo se ljudi sjeća kako je, nakon blagoslova Jubilarnoga križa, biskup Perić, zajedno s generalom zbora Stankom Soptom, kao osobnim izaslanikom tadanjega hrvatskog člana Predsjedništva BiH Ante Jelavića, potpisao Povelju za temelje buduće zavjetne kapelice u čast Presvetoga Trojstva. Biskup je blagoslovio temeljnu ploču kapelice, a hrvatski su ju časnici, na čelu rijeke okupljenih vjernika, odnijeli na najviši humski vrh i položili na mjesto predviđeno za izgradnju. U temeljima je ostala Povelja, ali se nije pomaklo dalje od toga čina.

Cesta do vrha Huma danas je asfaltirana, uređene su postaje Križnoga puta, ali oni koji se sjećaju svečanoga čina iz 2000. godine, još čekaju na ispunjenje zavjeta koji bi, kako reče biskup, bio mjestom najvišega poklonstvenog čina hrvatskih katolika i svih ljudi dobre volje Bogu Stvoritelju i Otkupitelju.

Završit ću stihovima iz pjesme Credo hrvatskoga pjesnika iz 19. stoljeća Izidora Poljaka:

(…) Ja vjerujem, Hriste, u Te, svog Boga.

Raskrilio Ti si na Golgoti ruke,

Zemlje da zagrliš c'jele, plemena i puke (...)

Komentari
Broj komentara:0