Vidite prvi

Obljetnica smrti nobelovca bez Nobela

Boris Pasternak - posljednji književni kritičar staljinizma

Autor:Ivan Vrljić
Objava:30.5.2018. 17:10
Boris Pasternak - posljednji književni kritičar staljinizma
Učitavanje medija preglednika ...

Drug Staljin, kada je vidio Pasternakovo ime na svome ozloglašenom popisu neprijatelja režima, rekao je egzekutorima: Nemojte dirati ovu ludu. Ime je Borisa Pasternaka upisano u književnu vječnost onoga dana kada je odbio primiti Nobelovu nagradu ne iz razloga što je eventualno htio udovoljiti masi nezadovoljnika ili izazvati ushićenje manipulatora poput Jeana Paula Sartrea, nego prvenstveno zato što je time sačuvao vlastitu glavu od moguće pogibelji. Na današnji se dan ujedno prisjećamo golemoga doprinosa Pasternaka proznom i pjesničkom stvaralaštvu Rusije i svijeta.

Boris Pasternak rodio je se 10. veljače 1890. godine u Moskvi. Djelovao je u svim poljima; kao pjesnik, novelist, romanopisac i prevoditelj. Odrastao je u pretežito intelektualnoj obitelji. Otac mu je Leonid bio priznati slikar i profesor na Moskovskoj školi slikanja, a majka je Rosa, rođena Kaufmann, bila koncertna pijanistica. U domu su Pasternakovih bivali i spavali mnogi intelektualci, kompozitori i pisci poput Tolstoja, Rilkea, Rahmanjinova. Studirao je filozofiju u Moskvi i Marburgu pripremajući životni teren za filozofski poziv. Njegovi su profesori bili čuveni neokantovci Herman Cohen i Nikolaj Hartmann.

Oduševljeno je pozdravljao poeziju, a posebno ruske futuriste i inspirirale su ga Kantove ideje. Početni mu je poetski izražaj na tragu Kanta, a tematski raspon književnosti je apolitičan, intelektualan i pomalo profinjen. Pišući poeme s temama ruske revolucije, naglo na sebe svraća pozornost u negativnom smislu. Romanom Doktor Živago digao je na sebe prašinu koje se neće tako lako riješiti. U SSSR-u mu stavljaju cenzuru, a roman je označen kao antisovjetski. Slijedi neminovni progon psihičke i emotivne prirode.

Dok mu na zapadu 1958. godine dodjeljuju Nobelovu nagradu za književnost, kod kuće u Rusiji nepoželjan je čak i na ulici. Iako je romanom Doktor Živago stekao svjetsku slavu, valja govoriti i o njegovoj najutjecajnijoj zbirci pjesama Sestra moja, život koja je objavljena 1922. godine. Spomenuta je zbirka napisana u stepskom kraju inspirirana piščevim boravku blizu Saratova gdje je se mladi Pasternak prvi put strastveno zaljubio.

Nakon pjesničke zbirke Pasternak se okreće hermetičkim djelima neujednačene stilske kvalitete poput lirskoga ciklusa Ruptura. Tijekom velikih političkih čistki 1930-ih godina, Pasternak objavljuje prijevode Shakespearea, Goethea, Rilkea i Verlainea. Njegovi prijevodi navedenih pisaca stječu veliku popularnost dok ga je književna kritika optuživala zbog pretjeranoga subjektivizma. Nekoliko godina prije početka krvavoga Drugog svjetskog rata, Pasternak sa svojom ženom seli u Peredelkino, selo za pisce blizu Moskve. Budući da su Sovjeti negodovali zbog romana Doktor Živago, njega je prokrijumčario u Europu Pasternakov prijatelj Isaiah Berlin te ga je objavio prvotno u talijanskom prijevodu 1957. godine. Roman postaje instant senzacija i poligon obračuna Zapada s komunizmom i staljinizmom.

Roman je i ekraniziran, a režiju potpisuje David Lean. Glavne su uloge u filmu dobili Omar Sharif i Julie Christie. Usprkos svemu, taj film nije prikazivan u Rusiji sve do pada Sovjetskoga Saveza. Posljednje se godine života Pasternak poetski vraća na egzistencijalna pitanja, pitanja ljubavi, besmrtnosti i pomirenja s Bogom.

Boris Pasternak umro je na današnji dan 30. svibnja 1960. godine u selu za pisce Peredelkino kraj Moskve. Tisuće ljudi iz Mosve došli su odati počast tvrdoglavom heroju Rusije. Maleni je planet 3508 Pasternak nazvan po njemu. Njegov čuveni citat glasi: Moja najveća greška je što nisam rođen u nekoj zemlji gdje pjesnici redovno jedu i ne završavaju u zatvorima zbog dva stiha ili bez ikakvog razloga.

Komentari
Broj komentara:0