Vidite prvi

SRČANI UDAR

Preminuo čuveni alžirski pjevač Rachid Taha

Autor:Prvi.tv
Objava:13.9.2018. 16:00
Preminuo čuveni alžirski pjevač Rachid Taha
Učitavanje medija preglednika ...

Francuski portal France24.com prenio je ovu vijest, pozivajući se na AFP. U vijesti stoji da je umro sinoć od srčanog udara. Taha se spremao objaviti i svoj novi studijski album.

Rachid Taha rođen je u gradu Sig, koji se smatra i rodnim mjestom rai muzike.  U svojim pjesmama često je imao i primjesa rock i punk muzike, pa i elektronike. Njegovu verziju pjesme „Ya rayah" preradio je Goran Bregović za album Zdravka Čolića „Kad bi moja bila" – Jako jako slabo srce zavodiš, a originalna pjesma datira iz 1973. i snimio ju je Dahmane el Harrachi. Bregović i Taha surađivali su posljednji put na prošlogodišnjem Goranovom albumu „Tri pisma iz Sarajeva".

Rachid Taha prvo glazbeno iskustvo stjecao je krajem 70-ih godina u lyonskom klubu indikativnog imena Les Refoulés (Odbačeni), u kojem je spajao glazbu The Clasha, Led Zeppelina, Kraftwerka, Boa Diddleyja, Johnnyja Casha, s arapskim urbanim pop i tradicionalnim izvođačima poput Oum Kalthoum. Ubrzo je osnovao bend, opet indikativnog imena – Carte de Séjour (boravišna dozvola) – u kojem je nastavio spajati arapske korijene i francusko iskustvo. Najveću pozornost bend je privukao ironičnom obradom poznate francuske domoljubne pjesme Douce France, povezujući je s protestnim antirasističkim maršem pripadnika druge generacije magrebskih emigranata (marche de beurs).

Iako je pjesma ubrzo bila zabranjena na radiju, svi članovi francuskog parlamenta ipak su dobili po primjerak jer je Taha uspio nagovoriti tadašnjeg ministra kulture da svakom podijeli jednu.

Zanimljiva se anegdota veže uz to razdoblje njegove glazbene karijere: kada je 1981. otišao u Pariz na koncert The Clasha, uspio im je dati kopiju demosnimke benda. Iako nije dobio nikakvu povratnu informaciju, idućeg ljeta čuo je hit Rock the Casbah, zaključivši da su ipak preslušali snimku. Taha je i sam briljantno obradio pjesmu tri desetljeća kasnije, djelomično prepjevanu na arapski i odmah primijećenu u taboru The Clasha. Njegova verzija uvrštena je na soundtrack dokumentarca o Joeu Strummeru The Future Is Unwritten, a Mick Jones postao je kasnije vrlo čest gost na njegovim koncertima.

Samostalnu karijeru započeo je početkom 90-ih u Parizu, nastavljajući spajati društveni angažman i aktivizam s glazbom. Najupečatljiviji takav spoj jest njegovo performativno odricanje arapskog naslijeđa kada je za album Olé Olé kosu obojio u plavo i nosio plave leće, ironijski se primičući zapadnjačkoj kulturi. Subvertirajući time socijalne i rodne norme, s jedne je strane doveo u pitanje francuske ksenofobne stavove o imigrantima i manjinama općenito, a s druge arapsko stereotipno patrijarhalno shvaćanje rodnih uloga. Karijeru su mu obogatile mnogobrojne suradnje s poznatim glazbenicima i glazbenim producentima kao što su – da nabrojimo samo neke – Steve Hillage (s kojim je surađivao dok je još svirao u bendu), Brian Eno, Mick Jones, Justin Adams i Cheba Fadela. 

Najbolje je ostao upamćen po hitovima Ya Rayah, prepjevanoj klasičnoj arapskoj elegiji o migraciji, Barra Barra, kasnije zapaženom zbog pojavljivanja na soundtracku za film Ridleyja Scotta Pad crnog jastreba, već spomenutoj obradi Rock El Casbah te pjesmi Kelma, koju je Carlos Santana prepjevao u Migra na svom planetarnom bestseleru Supernatural. Godine 2013. izdaje svoj deveti samostalni album Zoom, gdje „rockabilly i shaabi postaju prvi rođaci", odražavajući karizmu osobe koja je odrasla pod utjecajem Elvisa, bolivudskih filmova, špageti-vesterna i egipatskih melodrama.

 

Komentari
Broj komentara:0